Nedavno si proslavila deset godina rada u stand up komediji u kojima si uspjela ostvariti više od 1700 nastupa. Kako su tih deset godina i toliki nastupi utjecali na tebe?
Da, proslavila sam deset godina rada i u Zagrebu i u Beogradu. U Zagrebu sam ipak doma u svom klubu, a Beograd mi je nekako drugi dom pa sam se odlučila za dvije proslave i bilo je divno na obje. Što se broja nastupa tiče, imam osjećaj da ih se nakupilo toliko jer sam do nedavno bila jedina ženska stand up komičarka u Hrvatskoj, pa kad god bi zvali na nastup jednu curu i jednog dečka, ja sam uvijek išla, a dečki su se morali dogovoriti koji ide. A i nisam jedna od onih komičara/ki „zvijezda“ koji ne žele nastupati za uvjete koji nisu „zvijezdani“ pa me se dosta često zove. Naravno određeni kriteriji i visina cijene ispod koje se ne ide treba postojati, ali ne treba pretjerivati u zahtjevima jer je stand up još uvijek mlada scena na našim područjima. I mislim da je to zapravo najvažniji utjecaj na mene u zadnjih deset godina ili možda bolje rečeno neutjecaj „slave“. Nekako mislim da sam ostala čovjek iz raje, ne krećem se po crvenim tepisima, fensi eventima, i vjerujem da uvijek fanovima odgovaram i pristupam na neki sasvim ok način. Broj nastupa je definitivno utjecao na kvalitetu jer što više nastupaš, to si bolji/a. Dosta je na mene utjecala i činjenica što „stvaram“ povijest pa sam se nekako više usmjerila u fromiranje scene i određenih kvaliteta, nego na svoju vlastitu karijeru.
Koliko si lično napredovala u tih 10 godina, da li se tvoj aktivizam menjao?
Vjerujem da sam osobno puno uznapredovala jer je stand up kao takav utjecao na mene. S obzirom da je stand up komedija komedija sa stavom, vjerujem da mi je pomogao i u privatnom životu i u samopouzdanju, odnosima, i slično, a što se tiče aktivizma nije se mijenjao već se prilagođavao potrebama okoline. Jedino što je značajna promjena oko mog aktivizma je trenutak kada sam odlučila na pozornici više ne pričati o mojim „dečkima“ nego biti potpuno iskrena i reći da sam gej. Od tada kvaliteta izvedbe mi je definitivno skočila, a i aktivizam je mogao postati usmjerenijii konkretniji oko LGBT tema.
Kada se desilo tvoje prvo autovanje na sceni i kako se to desilo? Da li se autuješ na svakom nastupu?
Moje prvo autovanje se desilo 2010.-te i to tako što se desila jedna komična situacija sa kolegom i htjela sam ga s tom situacijom najavljivati na turneji, a to nije bilo moguće bez da kažem da sam gej. I onda sam odlučila da je vrijeme za to i onda sam doma smišljala scenarij toga i na kraju sam došla do zaključka da je najbolje da ih prvo 20min što više nasmijem svojim best of forama prije nego ih šokiram informacijom i ispostavilo se da je to pravi put jer točno vidiš na ljudima da ne znaju kako bi sad reagirali kada su se toj istoj osobi od srca smijali 20ak minuta pa krenu pljeskat. Ne, ne autujem se na svakom nastupu, apsolutno nema potrebe za tim, niti stalno pričam o LGBT tematici, a i ponekad su neke stvari i događaji puno bitniji od mog autanja. Napravila sam to zbog sebe, da budem iskrenija na pozornici i kad su LGBT prilike, posebni događaji i slično, onda ću se baviti LGBT tematikom na pozornici i autati se po potrebi, ali ja sam sve ostalo pa i to, a ne prvo to pa sve ostalo.
Video: Marina se auta na pozornici
Da li se dešavalo da nakon nekog skeča sa LGBT tematikom ljudi negativno odreaguju?
Sva sreća do sada se to nije desilo jer je nekako humor najbolje oružje za takve situacije, čak štoviše kada sam to napravila tjedan dana nakon otkazivanja prajda u Domu Omladine u Beogradu, cijela dvorana je pljeskala i kasnije su mi ljudi prilazili i čestitali i govorili da im je netko rekao da će to doživjeti usred Beograda da ne bi vjerovali. Najnegativnije nažalost ponekad reagiraju upravo osobe LGBT populacije jer osim što govorim o LGBT pravima koja su užasno bitna, znam ponekad i istaknuti probleme unutar LGBT zajednica i udruga.
Koliko stand up scena ima uticaja na promenu mišljenja o LGBT temama?
Iskreno vjerujem da dosta, jer kao što sam već spomenula prije, humor je odlično oružje za takve stvari, a i kroz humor možeš banalizirat, biti sarkastičan/na i slično. Evo podijelit ću s vama situaciju od jučer recimo kada sam slavila deset godina u Ben Akibi. Naime kada me Ana Zlatanović najavljivala nisam znala da će reći da sam gej. Nastup je prošao super bez obzira na to i na kraju nastupa sam se upoznala s jednim bračnim parom i onda me gospođa pozvala na stranu da mi nešto kaže. Rekla je ovo: „Draga Marina ono što si ti danas učinila za mene i za našu obitelj je nevjerojatno bitno jer se ja svađam sa suprugom već preko 6 godina oko gej osoba jer on misli da sve gej ljude treba pobiti i da su to sve bolesnici i ja ga pokušavam educirat, kćer također koja živi u Nizozemskoj, prijatelji, svi, ali on se ne da i tvrdoglav je i drži svoja uvjerenja. I večeras je nakon tvog nastupa odlučio upoznat se s tobom, stisnut ti ruku i rekao mi je da je oduševljen tvojim nastupom i da mu je žao što je svo ovo vrijeme mislio krivo i da sada vidi da su gej ljudi potpuno normalne i ok osobe. I hvala ti na tome Marina, nikad ti to neću zaboraviti.“ Ja sam izašla iz Ben Akibe suznih očiju ali s velikom toplinom oko srca. Također za vrijeme referenduma o gej brakovima u Hrvatskoj ja sam imala hrpu nastupa na tu tematiku i bilo mi je jako drago kada bi mi se ljudi javljali u inbox nakon i pisali da sam im totalno promijenila mišljenje i da će ići glasati protiv.
Uvreženo je mišljenje da žene nisu duhovite, kako je publika reagovala na Femme Frontal?
Pa bile ste prisutne . Reagirala je publika fenomenalno u svih 22 grada i vjerujem da nitko tko nas je gledao više ne misli da žene ne mogu biti ili nisu duhovite, a ako neki čitatelj ili čitateljica i dalje to misli, neka dođe u Ben Akibu pogledati Jelenu Radanović ili mene kada nastupam pa neka se uvjeri sam/a.
Ko tebe zasmejava?
Moji prijatelji/ce, nećakinje, kolege/ice, zapravo bilo tko ko me kvalitetno podjebava i ko ne forsira humor.
O Marini Orsag
Marinin put prema stand up karijeri počeo je pred kraj 2004.-te kada je njena najbolja prijateljica videla plakat za glumačke stand up comedy radionice koje je vodila Slavica Knežević. Nazvala je Marinu i rekla joj: „Ako ne odeš na te radionice neću više pričati sa tobom.“ Naravno, Marina je otišla na radionice i njen prvi javni nastup bio je u prepunom brodu „Papillon“ na Savi 29. april 2005. Nakon toga usledili su brojni nastupi po Hrvatskoj i šire. U novembru 2006. Marina u klubu „Purgeraj“ pokreće Večeri otvorenog mikrofona ponedjeljkom pod nazivom „I hate Mondays“ open mic night koje su aktualne i danas. Koncept tih večeri je da se može prijaviti ko god hoće i publika bira pobednika. Te večeri i Marinino mentorstvo oformili su kroz godine dvanaestak profesionalnih stand up komičara/ki koji redovno nastupaju. U sledećih par godina u njenoj karijeri, osim nastupa, usledile su organizacije osam festivala u raznim gradovima, turneja po celoj RH, turniri u graničaru i ljudskom čoveče ne ljuti se, razne humanitarne akcije, voditeljski angažmani, te saradnje sa raznim organizacijama i festivalima. Među tim angažmanima, sasvim neočekivano, našla se i turneja po svim zatvorima i popravnim domovima u Hrvatskoj. Osim u Hrvatskoj, gde je nastupala čak i pred tadašnjim predsednikom Stipom Mesićem, publiku je osvojila i u svim državama bivše Jugoslavije gde je redovna gošća.
Nakon silnih redovnih nastupa po zagrebačkim klubovima i nakon što je broj komičara/ki sve više rastao, Marina zaključuje kako je vreme da Zagreb dobije svoj prvi comedy club, te sa partnerom iz Slovenije Andrejom Težakom, pokreće celu priču i 1. aprila 2011. otvaraju prvi hrvatski „Comedy Club Studio Smijeha“ u Vlaškoj 92. Pri otvaranju i izgradnji uveliko pomažu i kolege iz „Organizacije Studio Smijeha“, a ponajviše Goran Furjan i Tihomir Paravina.
Paralelno sa otvaranjem kluba pokreće se i saradnja sa srpskom stand up comedy scenom koja je i danas redovna, te nakon određenog vremena saradnje Marina shvata kako je humor odlično oružje za borbu protiv predrasuda i počinje raditi takve projekte. Prvi u nizu je festival pod nazivom „Revolucija balkanske svijesti“ u kojem nastupaju komičari/ke iz cele regije. Nakon toga usledio je i projekat „KAJ BRE“ koji razbija predrasude odnosa između Hrvatske i Srbije, pa „LAUGH OUT PROUD“ za razbijanje homofobije, pa „FEMME FRONTAL“ sa koleginicama Jelenom Radanović i Mirandom Lončar.
Početkom 2012. dobija poziv iz Londona da kao prva predstavnica iz Hrvatske nastupi na međunarodnoj konferenciji za stand up komičare/ke, a osim Londona, nastupala je i u Budimpešti, Amsterdamu, Sofiji i Barseloni. 2013. godine osvaja titulu Najdobar ženski Adria stand up komičar na Stand up Adria Awards u Makedoniji, a 2014. Na LENT festivalu u Mariboru prvu nagradu publike.
Jedne zabavne noći 2014. dolazi do ideje za projekt pod nazivom „Smjehotres“ za koji se nada da će uskoro postati globalna priča. Ideja je da se u puno gradova na otvorenom u isto vreme održava besplatan stand up za građane/ke, te da se što više ljudi u isto vreme smeje kako bi poslali veliku količinu pozitivne energije u svet. „Smjehotres“ se 2014. godine održao u Zagrebu, Karlovcu, Rijeci, Čakovcu, Umagu i Londonu, a ove godine pridružuju se i Beograd, Pančevo, Ohrid, Sofija, Birmingham i Manchester.
Marina je trenutno direktorka ili kako to ona voli zvati „kantica za sve“ jedinog stand up kluba u Hrvatskoj – „Studija Smijeha“, gde nastupa u redovnom programu, tematskim večerima ali i autorskim solo nastupima „One woman show“, „Da, to sam rekla“ i „Metar i pol visine, sat i pol smijeha“. Kreativno je osmislila sve tematske shovove Studija Smijeha – Sextra Large, 7 smrtnih grijeha, The Men Show, Žižancija i mnoge druge.
