Ovo su priče o lezbejkama u nacističkom koncentracionom logoru

lesbians ravensbruck
Ovo su priče o lezbejkama u nacističkom koncentracionom logoru

Nacisti su ih nazivali "antisocijalnim", "zločincima" ili "ludima".

Ali lezbejke zatvorene tokom holokausta u Ravensbruku, ženskom koncentracionom logoru, nisu bile ništa od toga.

Sada njihove sestre lezbejke i feministkinje nastavljaju da pričaju njihove priče i odaju počast njihovim uspomenama.

Decenijama su se te priče gubile, jer je lezbejstvo ostajalo tabu u post-nacističkoj eri.

Tako da je danas teško znati koliko je lezbejki progonjeno i ubijeno zbog svoje seksualnosti ili koliko je lezbejki bilo među drugim kategorijama zatvorenika u logorima.

Ali evo nekoliko priča koje možemo ispričati o ženama progonjenim u okviru Trećeg rajha.

Sve su prošle kroz Ravensbruk, ženski koncentracioni logor koji se nalazio 90km severno od Berlina. Za neke je to bio i kraj njihovog života.

 

Henni Schermann

Henni Schermann rođen je 19. februara 1912. u Frankfurtu.

U vreme hapšenja bila je prodavačica u gradu. Njeno pravno ime bilo je Jenni Sara Schermann, ali preferirala je da se zove Henni.

Istraživači pretpostavljaju da je uhapšena u raciji na lezbejski bar. To potvrđuju zvanični dokumenti u kojima se navodi da je bila "pohotna lezbejka i da se kreće samo u takvim barovima".

Službena nacistička papirologija tvrdi da je bila "sama". Takođe je beleži kao "Jevrejku bez državljanstva" - svi Jevreji su lišeni svog nemačkog državljanstva.

Deportovana je u Ravensbruk 1940. Godine 1942. izabrao ju je jedan od nacističkih doktora smrti dr Friedrich Mennecke.

 


Friedrich Mennecke

 

On je - zajedno sa drugim lekarima - kontrolisao izbor ljudi za koje se smatra da su "nedostojni života". Žrtve su zatim upućene u gasne komore. Mennecke je takođe izvršavao "eutanaziju" - ubistvo - nad decom sa invaliditetom.

Henni Schermann je poslata u gasnu komoru 30. maja 1942.

 

Elli Smula

Elli Smula, rođena 1914., radila je u tramvajima u Berlinu.

Prijavljena je nacistima od strane poslodavaca, Berlinski javni prevoz, a uhapšena je 12. septembra 1940. i saslušavana od strane Gestapa.

Optužili su je da ima seks na zabavama sa kolegicama i da se sledećeg dana nije prijavila za posao.

30. novembra 1940. deportovana je u koncentracioni logor Ravensbruk. Zvanična dokumentacija je zabeležila da je razlog njenog zatvaranja bila to što je "politički" zatvorenik i "lezbejka".

Malo se zna o njenom vremenu koje je provela u logoru. Ali nakon rata, njena majka je napisala da je umrla "iznenada" u Ravensbruku 8. jula 1943.

 

Inge Scheuer

Inge Scheuer, rođena 1924., radila je 1943. u vojnoj službi kao "pomorski pomoćnik".

Otpuštena je zbog veze sa koleginicom. A u martu 1944. godine, Kancelarija za zdravstvo u Angermundeu predala je psihijatrijskoj bolnici Brandenburg-Gorden.

Poslata je u takozvani "kamp za zaštitu mladih" za devojčice u Ravensbruku.

Puštena je nakon šest nedelja i preživela je rat.

 

Mari Punje

Mari Punjer rođena je kao Mari Kummermann 1904. godine. Radila je u porodičnom biznisu koji je imao veze sa ženskom odećom u Vandsbeku, okrugu Hamburga.

24. jula 1940. je uhapšena, verovatno, tokom racije u lezbejskom baru.

Provela je skoro tri meseca u policijskim ćelijama u Fuhlsbuttelu, koncentracionom logoru na periferiji Hamburga, odakle su ljude često slali u druge logore.

12. oktobra 1940. godine primljena je u Ravensbruk.

Službeni dokumenti govore da je bila u zatvoru zbog svojih "političkih" razlika i zato što je bila "lezbejka".

Nacisti su 1941. godine odlučili da ubiju teško bolesne zatvorenike u koncentracionom logoru koji nisu bili u mogućnosti da rade. Nazivali su ih "balastom".

Žene iz Ravensbruka koje su pripadale ovoj kategoriji, poslate su u logor u Bernburgu kod Dessau-a. Zgrada je bila okarakterisana kao "bolnica" za ubistvo bolesnih i hendikepiranih ljudi prema nacističkoj politici "eutanazije".

Punjer je ubijena u gasnoj komori "Centra za oporavk i staračkog doma" u Bernburgu, verovatno u proleće 1942.

 


Krilo za istrebljenje u Berburgu.

 

Marie Glavitsch

Marie Glavitsch rođena je 1920. godine u austrijskom gradu Gracu.

U septembru 1939. godine osuđena je na šest meseci zatvora zbog krađe i zbog kršenja stava 129. Austrijskog krivičnog zakonika.

Član 129. bio je deo austrijskog zakona koji je kažnjavao istopolno ponašanje. Zakon je ovo opisao kao "bludnost sa nekim istog pola".

Dalje su usledile kazne za krađu.

Dana 31. oktobra 1942. godine, sa 22 godine, bila je predata ženskom koncentracionom logoru Ravensbruk i označena je kao "kriminalac sa karijerom".

Marie Glavitsch je preživela logor i umrla 1966. u 46. godini.

 

Rosa Jochmann

Rosa Jochmann rođena je 1901, u glavnom gradu Austrije Beču.

Njena majka, pralja zvana Josephine, umrla je kada je Rosa imala samo 14 godina. Njen otac, pravio je kalupe za gvožđe, umro je 1920. godine.

Iste godine postala je predstavnica sindikata u fabrici koja je izrađivala staklene navlake za gasne lampe. Istakla se u sindikalnom pokretu i pridružila se Socijaldemokratskoj laburističkoj stranci (SDLP).

Do ranih 1930-ih, Jochmann je bila stariji član SDLP-a. Njena politika je stavila u okršaj sa nacistima.

Kada je nacistička Nemačka 1938. godine anektirala Austriju u Anschlussu, ona je odbila da pobegne.

Do izbijanja rata u leto 1939. godine ona je već bila više puta hapšena. 22. avgusta 1939. ponovo je uhapšena. Mesece je provela u zatvoru u Gestapu pre nego što je u martu 1940. poslata u Ravensbruk.

Čak je i tamo nastavila da se zalaže za druge i postala je posrednik između zatvorenika i vlasti u logoru. Rizikovala je još oštrije postupanje, ali je preživela.

 


Rosa Jochmann

 

Kad su sovjetske trupe 1945. godine oslobodile logor, Jochmann je ostala da se brine o bolesnima.

Kasnije je proglašena za počasnu građanku Beča. Kada je 1994. umrla od srčanog udara, u gradu je održana počast u njeno ime.

Njena seksualnost ostala je tajna celog života. Ali na izložbi iz 2005. o njenom životu i progonu gejeva i lezbejki, identifikovana je kao lezbejka.

 

Počast lezbejkama iz Ravensbrucka

Lezbejske grupe i feministkinje istražuju i sećaju se šta se sa lezbejkama i biseksualnim ženama u Ravensbruku dogodilo.

Poslednje tri godine grupa feministkinja i lezbejki iz Nemačke i Austrije vodila je taj pokret.

Organizovane su debate o progonu lezbejki od strane nacista, istraživale su te priče.

I na proslavi 70. godišnjice oslobađanja ženskog koncentracionog logora u Ravensbruku, postavile su spomen kamen lezbejkama koje su tamo progonjene i ubijane.

Sada se prijavljuju za spomenik "komemorativnu kuglu" koji će ostati kao simbol tih žena ubijenih u logoru.

Biće to trajno sećanje na progon nacista nad lezbejkama. I podsetnik na istoriju koja je decenijama ostala skrivena i na žene čije su tragične priče i dalje izgubljene u magli vremena.

 

 

Izvor: gaystarnews.com

Priredile: Labrisice